Desetljećima se vjerovalo da su mreže potpuno slučajne. U situacijama u kojima smo se morali susresti s vrlo kompleksnim sustavima, kao što je u slučaju povezanosti ljudi socijalnim vezama, kemijskih spojeva u stanicama povezanih kemijskim reakcijama, web stranicama povezanima URL-ovima, pretpostavljali smo da su te veze slučajno razbacane uokolo. 

U zadnjih desetak godina smo naučili da u gore navedene mreže i još mnoge nisu u potpunosti slučajne. Umjesto toga te mreže kriju red i opisane su rigidnim evolucijskim zakonima. Ti zakoni vode prema nastojanju tzv. hubova, nekoliko čvorova koji imaju vrlo velik broj veza, dok većina ostalih ima samo nekoliko veza. Dobar primjer je web gdje je većina stranica ima veze na nekoliko stranica kao što su Yahoo ili Google dok većina ostalih stranica ima mali broj veza koje pokazuju na njih. Primjer u ekonomiji su velike tvrtke poput Cisca ili Intela koji imaju ekonomske veze na velik broj drugih tvrtki. Broj i veličina hubova je određena veličinom mreže, a odgovorni su za velik broj neočekivanih fenomena. Npr. seksualni hubovi su odgovorni za širenje zaraznih bolesti poput AIDS-a od lokalne epidemije u pandemiju.