Alternativna poliadenilacija je mehanizam prisutan u ljudskim stanicama koji omogućava veću raznolikost transkripata porijeklom od jednog gena.  Javlja se kod više od 50% naših gena zbog višestrukih poli(A) mjesta. Rezultat alternativne poliadenilacije su mRNA koje na 3' kraju imaju različite netranslatirajuće regije (UTR) koje utječu na stabilnost mRNA ili reguliraju translaciju, te mRNA koje kodiraju za različite izoforme proteina. Poznati primjeri proteinskih izoformi nastalih alternativnom poliadenilacijom su sekretorni oblik epidermalnog faktora rasta (EGF) kojem zbog alternativnog poli(A) mjesta u jednom od unutrašnjih eksona nedostaje ekson koji kodira za transmembransku domenu, te koekspresija imunoglobulina IgM i IgD zahvaljujući postojanju dva poli(A) mjesta.

Poliadenilacija je nužan proces u stvaranju 3' kraja većine mRNA kod eukariota jer služi kao signal za izlazak nastale mRNA iz jezgre u citoplazmu. Proces se sastoji od rezanja mRNA i polimerizacije na 3' kraju nastale molekule. U proces poliadenilacije uključeno je nekoliko manjih faktora (CPSF, CstF, CFs I i II) i enzim poli(A)-polimeraza koja dodaje oko 200 adenina na 3' kraj molekule mRNA. 

Signal za poliadenilaciju obično se javlja 50 do 100 nukleotida prije mjesta dodavanja poli(A) slijeda.  Signal čine jedan od 9 mogućih heksamera (AATTAA, AATAAC, AATAAT, AATACA, ACTAAA, AGTAAA, CATAAA, GATAAA, TATAAA) iza čega dolazi 6 nasumičnih heksamera. Signali za poliadenilaciju (poli(A) mjesta) mogu se nalaziti u različitim regijama gena - unutar introna, unutrašnjih eksona ili unutar eksona najbližem 3' kraju). Efikasnost poliadenilacije direktno utječe na količinu funkcionalne mRNA koja nastaje u stanicama, a abnormalnosti u ovom procesu mogu dovesti do nekih bolesti (npr. trombofilija).

Prijašnje studije ukazale su da je alternativna poliadenilacija možda tkivno-specifična. Skupina znanstvenika nedavno je upotrebom bioinformatičkih metoda istražila pojavu i mehanizam alternativne poliadenilacije u različitim tkivima koristeći EST i microarray podatke. Informacije o 42 tkivna tipa iz EST podataka pokazale su da se u većini tkiva koriste poli(A) mjesta koja se nalaze unutar eksona najbližem 3' kraju (živčano tkivo, koštana srž, maternica, jajnik, krv...) i unutrašnjim eksonima ili intronima (meka tkiva, koža, krv, prostata,...). U nekim tkivima (oko, mrežnica, posteljica) češće se koriste poli(A) mjesta koja se rijetko koriste drugdje. Iz microarray podataka otkrivene su sistemske razlike u upotrebi poli(A) mjesta s obzirom na tkivo. Analizom više od 20 gena čiji produkti su uključeni u regulaciju poliadenilacije otkriveno je nekoliko cis regulatornih elemenata koji reguliraju upotrebu poli(A) mjesta specifičnih za mozak.

Alternativna poliadenilacija još uvijek je nedovoljno istražen proces, no bez sumnje doprinosi raznolikosti genskih produkata, kao i alternativni splicing i posttranslacijske modifikacije.

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!